Moj internet dnevnik
ja, ali neka druga
Blog
petak, rujan 12, 2008

Evo, odsad sam ok.

Odsad, od točno ovog trenutka, sam baš sretna, ispunjena, vesela, nasmijana, pozitivna i optimistična. Nema veze što palme ne rastu. Nema veze što se ne valja val. Nema veze što te nema više u mom životu.

Nije kraj svijeta, neće nastupiti ledeno doba, niti će se bilo što u poretku svemira promijeniti zato što te nemam.

Premala sam ja karika u nepreglednom lancu emocija, zavrzlama, tuge, neprospavanih noći, suza, bijesa i nemoći da bi se nešto promijenilo.

I čemu onda proklinjanje sudbine, čemu ustajanje s mislima o tebi, čemu sjećanje na male, slatke trenutke koje smo dijelili???

Dosta je bilo.

ja-ali-neka-druga @ 12:22 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 3, 2008




Evo sad bih baš… Baš bih… Uh! Ne mogu smisliti čak ni dovoljno apokaliptičan scenarij koji bi slijedila. Samo sam beskrajno razočarana i to je sve.

Ali kad se ne mogu odmaknuti od tebe.

Možda zaista i jesi veliki egoist kada dopuštaš da ti se divim, kujem te u zvijezde i stavljam na pijedestal. A ti pod ruku vodiš drugu.

Ali kad se ne mogu maknuti od tebe.

Platonskim odnosom pokušavam nadomjestiti činjenicu da bih te grlila svaku noć. Joj, kako mi ne ide. Jako mi ne ide.

Ali kad se ne mogu odmaknuti od tebe.

Da se, trijezne glave, gledam sa strane, podsmjehivala bih se sama sebi i govorila si koliko sam naivna i glupa. Jer je jedina logična stvar maknuti se od tebe, pustiti da te rijeka zaborava odnese svojim jakim strujama daleko, daleko, daleko.

Ali kad se ne mogu maknuti od tebe.


ja-ali-neka-druga @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 28, 2008

Kako započeti još jedan tekstić od nekoliko sjetnih rečenica? Zaista mi je više dosta i takvih tekstova i mene koja se osjećam sposobnom jedino za tugaljivost.

E baš neću! E baš neću! E baš neću!

Svijet je pun mogućnosti, prilika, malih stvari koje sreću donose. Ljudi nisu loši, pokvareni ni zlobni.

Istina je „out there“.

Problem je zapravo što ja tražim na skroz krivim mjestima. I u krivim ljudima. Problem je zapravo u meni, a ne u svima ostalima.

Eto, sad kad sam napokon samospoznala veliku istinu svoga postojanja osjećam veliko olakšanje. Osim što uopće nije tako.

Ali, barem se mogu pretvarati.


To mi je oduvijek dobro išlo.


ja-ali-neka-druga @ 17:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008




Vidim na naslovnici Blogera da mogu sudjelovati u pisanju ljubavnog romana. Razmišljam. Ne o tome da zaista pišem ljubić, već o ljubavnom romanu svoga života. Dobro, pretjerano je reći romanu. Noveli možda.

Ili kratkoj priči.

Ne, znam! Moj ljubavni život je haiku pjesma, barem što se dužine tiče. I neke povezane nepovezanosti.

Eh, sad to baš tužno zvuči kada to pročitam ovako napisano. O patetici, koja je moj vjerni sudrug, da i ne govorim.

Definitivno sam premlada da bih bila čangrizava. A ipak, možda čangrizavost ne gleda na godine.

A dobro, možda je samo tako razdoblje čudno sad. Sve će to jednog dana prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.


I moj mali nebitni haiku, i patetiku i tugu i čangrizovost...


ja-ali-neka-druga @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 19, 2008


Kako sam bijesna. A zapravo možda i nisam. Bila sam bijesna, sad sam samo rezignirana.

Na koga je moj bijes bio usmjeren? Pa to je barem lako odgovoriti: na sebe samu.

A zašto? Ah, toliko bih postova mogla o tome napisati. Zato što sam nespretna, zato što sam nesigurna, zato što previše očekujem od sebe, zato što previše očekujem od drugih.

Srećom ili možda nesrećom, moj bijes može trajati do 5 minuta. Onda više nemam snage biti bijesna. Pa se sklupčam u jedno malo klupko i kotrljam neravnim makadamskim putem, dok me kamenčići probadaju. Metaforički.

Jedan razlog moga samobijesa ipak lebdi visoko iznad svih ostalih. Bijesnim zato što se tako dječje iskreno radujem što ću te vidjeti. Bijesnim zato što znam da ćeš me opet razočarati, ali si ne mogu pomoći.


Neizmjerno ti se veselim.

ja-ali-neka-druga @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008



Mislim da znam koji je moj najveći problem u moru mnogobrojnih: tajming.

Često čujem da se netko našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Pretpostavljam da u tako savršenim okolnostima nije posebno teško napraviti pravu stvar. Ja sam na pravom mjestu, ali uvijek, bez iznimke, u krivo vrijeme. Malo prerano, puno prekasno i sve druge moguće varijacije na tu temu. Sve osim – u pravi trenutak.


Ako sam ti rekla da si ti baš ono što tražim, želim, priželjkujem, čemu se nadam i za što molim, kako mi, dovraga, možeš reći da sam to morala reći mjesecima ranije jer sad nema smisla??? Sad je prekasno!

Pa to je samo vrijeme. Samo nebitno, malo, nevažno, promućurno, nemilosrdno vrijeme.


Kako sve one vitke američke glumice u plitkim romantičnim komedijama uvijek u pravo vrijeme zatrepću okicama? Zašto svi mišićavi holivudski ljepotani dođu na aerodrom baš u zadnji čas? Zbog čega se ona i on, na ulici prepunoj ljudi, okrenu jedno prema drugom u isto vrijeme, odjašu zajedno u suton i žive sretno do kraja života, pa i duže?


E, oni nemaju problema s tajmingom.

Ja imam.

ja-ali-neka-druga @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 13, 2008



Samo jedan trenutak, samo neka sitnica potrebna je da se prebacim iz jednog filma u drugi. Iz neke lagane simpatične francuske melodrame o jednoj djevojci koja je tražila sebe pa u napetu psihološku priču o komadićima jednog života koji se nikako ne poklapaju ni uklapaju.

Mislila sam uvijek da su riječi moj način da ispoljim sve ono što se dešava unutra. Sve neobične osjećaje i razmišljanja za koja ne postoje imena. Ali riječi me ne slušaju u zadnje vrijeme. Nekako mi se čini da bih najradije neartikulirano vikala. Ili bi se možda ipak zavukla u krevet, uzela neku dobru knjigicu i izgubila se u nečijem tuđem životu. Nije da je moj toliko loš. Samo je trenutno…Argh… Uh, stvarno mi ne ide s riječima….

Eto, i riječi me napustile. Nekad su samo tekle, u potocima i rijekama, navirale, padale k'o slapovi...

Sad kaplju, kaplju, kaplju...


Suša je.


ja-ali-neka-druga @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008

Eh. Prisjećam se sebe prije godinu dana. Zbunjena, puna nada i očekivanja, prokleto nesigurna i bespomoćno neodlučna. Sada, tristo-i-nešto-dana-kasnije pokušavam razmotriti tko sam. Nisam se nimalo promijenila. Ali baš nimalo. I ne znam protumačiti je li to dobro ili loše.
Sad, kada se pokušam zamisliti za godinu dana, sigurna sam da će sve oko mene biti drugačije, da ću ja biti puna spoznaja o tajnama života, da ću napokon uhvatiti tu nevidljivu nit života. I ne pustiti je. Ali, s druge strane, to sam mislila i prije godinu dana.
Analizirat ću se opet. I ponovo.
Teško da će neki topli vjetar uzburkati moj život, podići me u visine i nositi prostranstvima drugačijega, boljega, ispunjenijega, jasnijega. Pa vjerojatno ništa od nevidljive tanke niti koja ide od srca do srca.
Ipak, Nada umire posljednja.
Ili možda za mene vrijedi ona Nada je kurva.
Vrijeme će pokazati.


ja-ali-neka-druga @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2007


Znaš li da je teško? Ne misliti na tebe, ne nadati se da ću te sresti iza svakog sljedećeg ugla, ne dopustiti da me baš sve podsjeća na tebe… Neobično je da apsolutno sve mogu povezati s tobom. Baš sve. Bez obzira o čemu se radilo. Dvije, tri poveznice i dođem kratkom stazom do tvojega imena. Pa ga tiho izgovorim. Nitko ne odgovara. Staza postoji, ali na njenom kraju te nema. A morao bi tamo biti.
Znaš li da je teško ne pisati o tebi? Čini mi se da sam nemoćna po tom pitanju. Krenem pisati nešto drugo, ali ti se uvučeš u krhke riječi. Izravno ili neizravno. Pa onda moje misli struje u tvom smjeru. Mirno ili turbulentno. 
Znaš li da sam te tražila u silnim licima koja su me okruživala? Pomislila sam puno puta da te vidim – svaki put sam bila u krivu. Kroz dim, kroz more ljudi, skroz tamo na drugom kraju – bila sam uvjerena da si tamo. Nije te bilo. 
Znaš li da sam te sanjala sinoć? Negdje pred jutro. Kratko. Ali do u najsitnije detalje pamtim tvoj zagrljaj. Osluškivala sam kako ti srce kuca. Smiješila sam se. Moja podsvijest bila je dobra prema meni jer je stvorila tvoju sliku u snovima. Ili je ipak bila okrutna, teško je odlučiti. Alarm me neugodno iznenadio. 
Ne, java me neugodno iznenadila.


ja-ali-neka-druga @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007

On je, jednom riječju, sjajan.
Uvijek me gleda ravno u oči kad mi nešto priča. Ima blagi osmjeh na usnama koji mu tako lijepo stoji.
On rado razgovara sa mnom. O širokom spektru tema. Iznimno je pametan. Puno čita. Nekad se postidim, jer on toliko toga zna. Ja sam puno ograničenija. Ali on mi neće dopustiti da se zbog toga loše osjećam. Ponavlja mi da sam inteligentna. I odličan sugovornik. Pa nekad i povjerujem u to.
S njim je tako lako komunicirati. I nekako uvijek izmami moju dobru stranu koja se, kad sam s njim, pojavi na obzoru.
On je drag. Pomogao bi mi na bilo koji način.
Sluša sve što kažem i čita između redaka. Zanima ga moje mišljenje, razmišljanje, moj svijet.
On želi biti dio toga svijeta. Ali nikad ne navaljuje, nije napastan. Strpljenje ga krasi.
On je zgodan. Ali nikad napadan.
Skroman je.
On je, jednom riječju, sjajan.
Samo jedno mu nedostaje: on nije ti…
ja-ali-neka-druga @ 15:47 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
19453
Index.hr
Nema zapisa.